ESTA je elektronički sustav za odobrenje putovanja.Zahtjeva se od strane vlade Sjedinjenih Američkih Država za putnike iz zemalja pod Programom bezviznog režima (VWP) koje sudjeluju u tom programu. U provedbenim preporukama Zakona komisije nakon napada 11.rujna iz 2007. propisuje se ESTA uvjet.
ESTA koristi automatizirani sustav kako bi se utvrdilo imaju li putnici pravo posjetiti SAD pod Programom bezviznog režima. ESTA program, međutim, ne može odlučiti hoće li posjetitelju biti dopušten ulazak u SAD. O tome odlučuju službenici carinske i granične zaštite (CBP) Sjedinjenih Američkih Država u vrijeme kada posjetitelj stigne u SAD.
Možete podnijeti zahtjev za ESTA (gdje će se tražiti vaši osobni podaci, uključujući i pitanja u vezi stvari koje mogu utjecati na vašu podobnost) u bilo koje vrijeme prije nego što otputujete u SAD. Možete čak biti u mogućnosti dobiti ESTA u zračnoj luci s koje krećete. Kao opće pravilo, međutim, najbolje je prijaviti se u ranoj fazi priprema za putovanje, a prije nego li kupite karte za svoj let u SAD.
Važno je pribaviti ESTA. Ako ga nemate, možda vam neće biti dopušteno da se prijavite; ovo pravilo se odnosi i na djecu i na odrasle.
Zahtjev za ESTA odnosi se samo na dolazak zrakoplovom ili kruzerom; morski ili zračni prijevoznik mora biti odobren. Ako putujete u SAD iz Meksika ili Kanade kopnom, ne treba vam ESTA. Također vam ne treba ESTA ako putujete do države Washington trajektom od Viktorije ili Vankuvera u Britanskoj Kolumbiji, u Kanadi.
Program bezviznog režima omogućuje posjetu Sjedinjenim Američkim Državama do 90 dana. Ako putujete u Meksiko, Kanadu, na Karipske otoke ili Bermude iz Sjedinjenih Američkih Država, vrijeme provedeno u tim zemljama će biti uračunato u period od 90 dana.
Tajnik domovinske sigurnosti i državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država, zajedno određuju koje zemlje će biti uključene u Program bezviznog režima. Morate biti državljanin jedne od tih zemalja pod programom kako biste ispunjavali uvjete za bezvizni režim. Ako niste državljanin nijedne zemlje pod Programom bezviznog režima, a imate stalni boravak u jednoj od njih, nećete se kvalificirati.
Zakon o imigraciji i državljanstvu (naslov 8 U.S.C. § 1187) utvrđuje osnovne uvjete za zemlju kako bi se kvalificirala za Program bezviznog režima. Konkretno, odjeljak 217 (c)(2)(A) navodi da stopa odbijanja za vize za posjetitelje koji nisu useljenici mora biti 3% ili manje. Čimbenici kao što su usklađenost s američkim imigracijskim zakonom i visoka razina sigurnosti putovnice su također važni. U siječnju 2016. godine, ESTA dokumenti su ukinuti za dvojne državljane građane sljedećih zemalja:
Irak, Sirija, Iran i Sudan. Dvojni državljani ovih zemalja moraju se prijaviti u američkom poslanstvu za redovnu turističku vizu kako bi posjetili Sjedinjene Američke Države.
Ako imate ESTA, a u vrijeme kad dođete u SAD, carinska i granična zaštita utvrdi da ste putovali u Irak, Siriju, Iran, Sudan, Somaliju, Libiju ili Jemen na dan ili nakon 1. ožujka 2011. godine, neće vam biti dopušteno da uđete u zemlju, osim ako ste kvalificirani za izuzimanje. Vaš ESTA, ipak, neće biti obesnažen.
Izuzimanje ovog tipa može se odobriti putnicima koji su posjetili jednu od navedenih zemalja po službenoj dužnosti u ime međunarodnih ili regionalnih organizacija, humanitarnih nevladinih organizacija ili podnacionalnih vlada. Takva izuzimanja mogu se odobriti i novinarima koji su posjetili jednu od navedenih zemalja kako bi izvještavali o nekom događaju.
Međutim, ovim izuzimanjima se rukuje od slučaja do slučaja i po nahođenju tajnika domovinske sigurnosti, koji može odlučiti da izda takvo izuzimanje na temelju interesa američke nacionalne sigurnosti ili za provedbu zakona.
Prema preporukama američke vlade, najbolje je podnijeti online zahtjev za odobrenje najmanje 72 sata (tri dana) prije datuma putovanja u SAD. Većina prijava se odobrava vrlo brzo (u roku od jedne minute); period od 72 sata je samo preporuka, a nije uvjet.
Međutim, trebali bi biti svjesni da ako ne ispunjavate uvjete za ESTA, morat ćete proći kroz mnogo dulji proces podnošenja zahtjeva za izdavanje vize u američkom veleposlanstvu ili konzulatu, a možda i intervju s američkim konzularnim službenikom. To može, prema nekim promatračima, nametnuti neke odgode kod poslovnih putovanja u posljednji minut u Ameriku, tako da treba planirati u skladu s tim.
ESTA odobrenje za putovanja vrijedi pune dvije godine. Međutim, morate podnijeti zahtjev za novi ESTA ako u bilo koje vrijeme promijenite svoje ime, spol ili državu čiji ste državljanin ili ako je došlo do promjene bilo kojeg vašeg odgovora na pitanja o podobnosti iz prijave za ESTA, ili kad dobijete novu putovnicu.
ESTA vam omogućuje da ostanete u Sjedinjenim Američkim Državama i okolnim zemljama i do 90 dana, bez produljenja. Da biste ostali dulji vremenski period, trebate podnijeti zahtjev za vizu.
Službenici američke carinske i granične zaštite (CBP) će donijeti konačnu odluku o tome hoće li vam biti dozvoljeno da uđete u Sjedinjene Američke Države. Oni mogu odbiti ili otkazati ESTA u bilo kojem trenutku tijekom vaše posjete, tako da posjedovanje ESTA nije garancija prijma u SAD.
VWP ili Program bezviznog režima je program američke vlade za odobrenje putovanja koji se odnosi na građane određenih zemalja. On omogućuje posjetiteljima iz tih zemalja da dođu u SAD bez vize i do punih 90 dana, poslovno ili turistički. Posjetitelji pod Programom bezviznog režima mogu putovati u svih pedeset država, kao i u Američke Djevičanske otoke i Portoriko. Postoji ograničenje za putovanja u druge američke teritorije pod Programom bezviznog režima.
Zemlje odabrane za Program bezviznog režima imaju razvijene ekonomije i visoke prihode, s visokom ocjenom indeksa ljudskog razvoja. Kada je neka zemlja nominirana za Program bezviznog režima, američko Ministarstvo domovinske sigurnosti počinje istraživati svoju politiku u svezi imigracije i domovinske (unutarnje) sigurnosti. Proces nominacije završava se prihvaćanjem ili odbijanjem, a može se nastaviti na neodređeni vrjemenski period.
Nominacija može prethoditi statusu „putokaz”. Zemlje putokaza su obično u pregovaranjima s Amerikom oko prijma u Program bezviznog režima. Takva pregovaranja traju još od 2005. godine. Izvorno su ubrajala 19 zemalja. Devet od tih zemalja (Argentina, Brazil, Urugvaj, Poljska, Rumunjska, Bugarska, Cipar, Izrael i Turska) i dalje su uključene u takva pregovaranja. Ostalih 10 su sada dio Programa bezviznog režima.
Na podobnost se može utjecati različitim okolnostima, a zemlja se može ukloniti iz Programa bezviznog režima u bilo kojem trenutku. Najčešći razlog za gubitak podobnosti je promjena okolnosti koje, po mišljenju američke vlade, povećavaju vjerojatnost da će građani pogođene zemlje produljiti njihove posjete, raditi ilegalno ili na drugi način kršiti ograničenja Programa bezviznog režima.
Ovo znači da ekonomska i politička nestabilnost mogu imati neizravan utjecaj na podobnost (iako se ne smatraju izravnim faktorima). Građani zemalja koje prolaze kroz takvu nestabilnost mogli bi, s američke točke gledišta, imati veći razlog da krše uvjete svoje vize ili rade u Americi bez dozvole, prije nego li građani zemalja koje su politički i ekonomski stabilne i razvijene. Tipično, američki konzul će uzeti takve čimbenike u obzir pri razmatranju zahtjeva za vizu.
Argentina (2002) i Urugvaj (2003), obje su izgubile podobnost za Program bezviznog režima zbog ekonomske nestabilnosti koja proizlazi iz financijske krize; Sjedinjene Američke Države bile su zabrinute da bi se državljani obje zemlje mogli useliti u velikom broju i ostajati dulje nego što treba pri svojim posjetima.
Ostale okolnosti mogu utjecati na podobnost za Program bezviznog režima, također, uključujući liječenje američkih građana koji putuju u zemlje u pitanju. Čini se da je ovo razlog zašto Izrael nije uključen u Program bezviznog režima; poznato da postavlja palestinsko-američke posjetitelje pod tako strogim nadzorom tako da se krši uvjet uzajamnosti.
Ostale nacije također mogu vršiti pritisak da budu uključene u Program bezviznog režima. Pet zemalja Europske unije (Bugarska, Cipar, Hrvatska, Poljska i Rumunjska) trenutno nisu u Programu bezviznog režima. Među njima, samo Hrvatska, koja se priključila EU tek nedavno, nije zemlja putokaza. EU je vršila pritisak na SAD da uključi sve ove zemlje, te je u studenom 2014. godine, Bugarska napravila dodatni korak navodeći da, ako ne dobije status zemlje pod Programom bezviznog režima, to neće potvrditi transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo.
Program bezviznog režima započeo je s zakonom koji je donijet na Kongresu 1986. godine. Njegova svrha je bila da se kratkoročne poslovne i turističke posjete SAD-u olakšaju, kako bi se Državno tajništvo moglo koncentrirati na veće rizike. Prva zemlja Programa bezviznog režima bila je Velika Britanija (srpanj, 1988.); druga je bila Japan (16. prosinca 1988.). Nizozemska, Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Švedska i Švicarska su slijedile u listopadu 1989. godine.
Španjolska, Danska, Finska, Island, Norveška, Austrija, Belgija, Luksemburg, Andora, Lihtenštajn, Monako i San Marino su 1991. godine dodane u program. Novi Zeland je prva zemlja iz Oceanije koja se pridružila, također 1991. godine. Brunej je bila druga azijska zemlja koja se pridružila 1993. godine.
Irska je primljena u Program bezviznog režima 1. travnja 1995. godine. Australija i Argentina (prva latinoamerička zemlja, kasnije izbačena iz programa 2002. godine) pridružile su se 1996. godine. Slovenija je pristupila 30. rujna 1997. Singapur, Portugal i Urugvaj (izbačen 2003.) pridružili su se 9. kolovoza 1999. godine.
Administracija Džordža V. Buša pokrenula je restriktivnije uvjete nakon napada 11. rujna. Među njima je zakon koji je zahtijevao da posjetitelji koji dolaze u SAD pod Programom bezviznog režima pokažu strojno čitljivu putovnicu počevši na dan 1. listopada 2003. godine. Nekoliko zemalja pod Programom bezviznog režima su i dalje izdavale putovnice koje nisu zadovoljavale strojno čitljiv uvjet, međutim i više od 33% španjolskih i francuskih putnika još uvijek su imali putovnice koje nisu bile strojno čitljive. Kao rezultat toga, zahtjev za strojnu čitljivost je odgođen do 26. listopada 2004. godine. To kašnjenje se, međutim, nije odnosilo na Belgiju, jer su Sjedinjene Američke Države imale ozbiljne sumnje u pogledu integriteta i sigurnosti putovnica iz te države.
Sjedinjene Američke Države su također prethodno postavile 26. listopad 2004. godine kao datum s kojim će početi važiti uvjet da sve putovnice za sve posjetitelje pod Programom bezviznog režima moraju biti biometrijske. Međutim, kada je uvjet strojne čitljivosti resetiran za taj datum, Sjedinjene Američke Države su odgodile početak biometrijskog uvjeta za 26. listopad 2005. godine. Ovaj datum se kasnije promijenio u 26. listopad 2006. godine, jer je Europska unija vjerovala da se nekoliko zemalja ne bi moglo uskladiti s datumom do 2005. godine.
Biometrijski uvjet konačno je došao na snagu 26. listopada 2006. godine; sve putovnice pod Programom bezviznog režima izdane na taj datum ili nakon toga moraju biti biometrijske. U to vrijeme, međutim, Brunej, Lihtenštajn i Andora još uvijek nisu izdavale biometrijske putovnice.
ESTA (Elektronički sustav za odobrenje putovanja)je predstavljen studenog, 2006. Temeljio se na australskom dugogodišnjem programu Elektronička dozvola za putovanje, a bio je namijenjen posjetiteljima pod Programom bezviznog režima za pružanje informacija o putovanju američkoj vladi prije njihova posjeta. Amerika bi im onda izdala elektroničko odobrenje za posjetu zemlji (naravno bez jamstva o prijmu).
Budući da je program nastao u Australiji, vrijedno je pogledati australsku provedbu elektroničkog sustava za dozvolu putovanja. Australska ETA (Elektronička dozvola za putovanje) je elektronička vize pohranjena na DIAC-ovom (Ministarstvo za imigracije i državljanstvo) računalnom sustavu. Svi putnici u Australiji su dužni podnijeti zahtjev za vizu (ETA ili neku drugu), s izuzetkom Novozelanđana, kojima se automatski odobrava viza kada stignu u Australiju, pod uvjetima Trans-Tasman putničkih aranžmana. Pored jedine iznimke, Novozelanđana, ETA je uspješno zamijenila bezvizne posjete Australiji. Iako posjetitelji moraju kupiti ETA (online preko Ministarstva za imigracije i državljanstvo ili od ovlaštenog zračnog prijevoznika ili putničke agencije), a Australija je jedina zemlja zahtijeva takvu kupnju prilikom posjete američkih građana, postupak je dovoljno neformalan, tako da ga SAD prihvaća kao sporazum koji zadovoljava standardni (tj. devedeset dana putovanja bez vize poslovno ili turistički) uvjet uzajamnosti. Mnogi europski putnici (uključujući i državljane zemalja EU) koriste vrlo sličan (ali besplatan) program za elektroničko odobrenje putovanja, eVisitor. Sve u svemu, postoji velika sličnost između uvjeta za putnike sustava eVisitor i američkog Programa bezviznog režima prilikom podnošenja zahtjeva za ESTA.
Putnik mora ispunjavati sljedeće uvjete kako bi se kvalificirao za Program bezviznog režima:
Od 3. lipnja 2008. godine, ako putujete u SAD pod Programom bezviznog režima, morate podnijeti zahtjev za ESTA (elektronički sustav za odobrenje putovanja) prije polaska za SAD. Postupak prijave je online i preporuča se, iako nije obavezno, da se prijavite tri dana (72 sata) prije odlaska u SAD. ESTA vrijedi dvije godine od datuma izdavanja. ESTA program se temelji na sustavu elektroničke uprave za putovanja koji se koristi u Australiji.
Svrha ovog zahtjeva je omogućiti putnicima pod Programom bezviznog režima da se provjeravaju prema listama i bazama podataka terorističkih osumnjičenika i pojedinaca s zabranom letenja; to je prije svega sigurnosna mjera. ESTA odobrenje je potrebno za putnike pod Programom bezviznog režima, ali samo po sebi nije garancija da će biti primljeni u SAD. Tu odluku donose službenici carinske i granične zaštite na mjestu gdje ćete ući u Sjedinjene Američke Države.
U većini slučajeva, Sjedinjene Američke Države zahtijevaju da putnička putovnica mora vrijediti šest mjeseci nakon isteka dana kada putnik napusti SAD. Postoje, međutim, sporazumi između SAD-a i nekoliko zemalja pod kojima ovaj uvjet ne važi.
Da biste putovali u SAD pod Programom bezviznog režima, morate:
Imajte na umu da u nekim slučajevima, neka američka veleposlanstva i konzulati savjetuju posjetitelje da se prijave za standardnu turističku vizu (umjesto Programa bezviznog režima), kada je posjetitelj podoban i za Program bezviznog režima. Ovo se može dogoditi ako ste prethodno već bili odbijeni za ulazak u SAD. Vi još uvijek može biti podobni za Program bezviznog režima, ali osim ako se niste pobrinuli za početni problem, možete ponovno biti odbijeni. Možda ćete također biti savjetovani da se prijavite za standardnu turističku vizu ako ste bili uhićeni ili osuđivani za kazneno djelo, iako se, kako je gore opisano, izuzeće može primijeniti. Ne ispunjavate uvjete samo ako ne ispunjavate uvjete propisane Programom bezviznog režima.
Međutim, ako imigracijski službenik odluči da neće dopustiti da uđete u SAD, nećete imati pravo na žalbu, osim ako nemate vizu, koja vam omogućava da se pojavite pred imigracijskim sucem.
Pod Programom bezviznog režima: